Sam naslov implicira traženje odgovora na ovo pitanje. Kako bi pronašli odgovor na postavljeno pitanje, u prvom redu trebamo odrediti cilj, pa potom planove njegove realizacije. Naravno, da bi do cilja i došli, potrebno ga je i jasno definisati.
Prije agresije na R BiH, imali smo jedinstvenu, demokratsku, multikulturalnu, sekularnu, građansku državu, koja je garantovala i štitila ravnopravnost i jednakost, kako građana tako i naroda i nacionalnih manjina na čitavom svom teritoriju.
Taj sistem nam je neko „ukrao“.
Današnje uređenje države je neodrživo i vodi u daljnje konflikte. Treba se vratiti sistemu kojega smo imali.
Kako?
Ovdje bih se osvrnuo na dva pravca djelovanja:
- političko-lobističko djelovanje kroz institucije država u kojima dijaspora živi
- participiranje u političkim, ekonomskim, kulturnim i društvenim dešavanjima u BiH, kroz ispunjavanje naše građanske dužnosti
Dijaspora je veoma brzo shvatila i prepoznala potrebu organizovanog djelovanja, kako bi zaštitila sebe i očuvala Bosnu u sebi, a onda organizovano krenula u stvaranje slike o Bosni i lobiranje za njene interese. Na sjeverno-američkom kontinentu, danas su najprepoznatljiviji KBSA i IGK.
Nažalost, država BiH nije uopšte, ili bar u dovoljnoj mjeri prepoznala i podržala rad ovih organizacija.
Da krivica se nikada ne može pripisati samo jednoj strani, može se vidjeti kroz mogućnost dijaspore u njenom pravcu djelovanja prema matičnoj državi i njenim institucijama. Dijaspora danas raspolaže velikim ekonomskim, stručnim i finansijskim potencijalima, koji je totalno neiskorišten. Pogotovo je neiskorišten politički potencijal, gdje veliku odgovornost snosi i sama dijaspora, a čemu svakako pogoduje i pasivnost političkih subjekata u BiH. To se najbolje ogleda na primjeru apstinencije dijaspore kada su u pitanju izbori u BiH.
Pored otežanih procedura oko same registracije, najveći razlog je nedostatak političke svijesti. Postojeće stanje se može isključivo mijenjati samo participacijom u političkom sistemu.
Uloga dijaspore u funkciji razvoja je izuzetno važno pitanje kako za državu tako i za svaku pojedinačnu lokalnu samoupravu, čiji građani borave i rade u inostranstvu. Osnovni izazovi u ostvarivanju saradnje sa dijasporom jesu nedostatak adekvatne baze podataka, što bi trebalo voditi ka otvaranju posebne kancelarije, službe ili razvojne agencije za saradnju sa dijasporom. Svakako je tu i sam izazov uspostavljanja povjerenja između matice i dijaspore, jer je bez toga čitav proces uzaludan.
Kako razviti saradnju sa dijasporom?
- Identifikovati ključne razvojne prioritete i konkretne projekte kako bi se napravio zajednički program sa dijasporom.
- Definisati i identifikovati dijasporu.
- Identifikovati partnere u dijaspori i prepoznati njihove interese.
- Identifikovati kako i gdje dijaspora može da da specifičan doprinos razvoju.
- Razviti podsticaje koji će privući dijasporu da učestvuje u razvojnim programima.
- Identifikovati glavne prepreke saradnji sa dijasporom.
- Izabrati adekvatne društvene mjere i politike.
- Izgraditi kapacitete države da radi sa dijasporom.
- Osigurati koherentnost politika.
Autor: Mujčić Mirzet, mujcicbosna@hotmail.com
