- Nemojte da mislite da nećete dovesti Bosnu i Hercegovinu u pakao, a muslimanski narod, možda, u nestanak. Muslimanski narod ne može da se odbrani, ako bude rat ovdje - poručio je tadašnji predsjednik SDS-a, kasnije ratni zločinac Radovan Karadžić 15. oktobra 1991. prilikom donošenja Akta o reafirmaciji suverenosti Republike BiH, koji je neophodan kako bi se krenulo u odluku o referendumu.
Dok su zastupnici SDS-a predvođeni Karadžićem napuštali skupštinsku salu u Sarajevu, tadašnji predsjednik Predsjedništva RBiH Alija Izetbegović im je jasno poručio:
- Njegov (Karadžićev, op. a.) način izlaganja, njegove poruke možda na najbolji način objašnjavaju zašto mi možda više i nećemo da ostanemo u Jugoslaviji... Njegov način izlaganja, njegove poruke možda najbolje objašnjavaju zašto i drugi neće da ostanu u toj Jugoslaviji.
Takvu Jugoslaviju kakvu hoće gospodin Karadžić neće više niko. Neće, možda, niko više osim srpskog naroda. Takvu Jugoslaviju su u očima jugoslavenskih naroda, Slovenaca, Hrvata, Makedonaca, Albanaca, Mađara, Muslimana..., jednostavno omrzli, kao i u očima Evrope i svijeta. Takvi načini kako to Karadžić radi.
Odlučnost Bosanaca i Hercegovaca u kojoj državi će živjeti jasno je manifestovana 29. februara i 1. marta 1992. na referendumu kada se izjasnilo 2.073.568 građana, odnosno 63,6 posto. Od izašlih na referendum njih 99,7 posto je glasalo "za" nezavisnu državu, a protiv je bilo 0,3 posto.
Prije zatvaranja glasačkih mjesta, Izetbegović je na konferenciji za novinare izjavio:
- Mislim da možemo da kažemo da smo, ne samo suverena i nezavisna država nego i međunarodno priznata država.
Samo nekoliko sati nakon te izjave, nove slike glavnog grada BiH su šokirale svijet. U predvečerje 1. marta na Baščaršiji, kod Stare pravoslavne crkve, ubijen je srpski svat Nikola Gardović. To je bio povod da u organizaciji tadašnjeg SDS-a tokom noći budu dignute barikade na svim važnijim raskrsnicama u Sarajevu. Narednog dana, grad je osvanuo potpuno blokiran. Krizni štab SDS-a objavio je zahtjev da se obustave sve aktivnosti na priznanju suverene i nezavisne BiH. Dnevni list "Oslobođenje" osvanuo je s naslovnicom "Barikade protiv Sarajeva". Ovome su se protestima suprotstavili građani Sarajeva.
Inače, referendum je održan na preporuku Arbitražne komisije međunarodne konferencije o Jugoslaviji, u završnoj fazi raspada bivše države. Rezultati referenduma su u Parlamentu RBiH prihvaćeni 6. marta 1992. godine.
Zemlje članice tadašnje Evropske zajednice (preteča Evropske unije) priznale su BiH 6. aprila 1992. Sjedinjene Američke Države priznale su BiH dan kasnije, 7. aprila. Bosna i Hercegovina je 22. maja 1992. primljena u punopravno članstvo Ujedinjenih nacija.
Mnogi bosanskohercegovački Srbi su, slijedeći instrukcije političkog vrha, prije svega SDS-a, bojkotovali referendum. Kao odgovor na referendum, srpske paravojne formacije postavljaju barikade u Sarajevu i drugim gradovima, što je bio uvod u krvavu agresiju na BiH.
Ustavni sud BiH odbacio je 6. jula 2017. godine apelacije dijela zastupnika Narodne skupštine RS-a o pitanju ustavnosti 1. marta kao Dana nezavisnosti BiH i 25. novembra kao Dana državnosti BiH kao neosnovane.
