Danas su narodni poslanici u NSRs Ramiz Salkić i Amir Hurtić uputili u skupštinsku proceduru Nacrt zakona o službenoj upotrebi službenih jezika Bosne i Hercegovine u Rs.
U izradi ovog zakona vodili smo se željom za otklanjanjem diskriminacije Bošnjaka u ovom entitetu sa kojom se svakodnevno suočavaju prilikom imenovanja i korištenja bosanskog jezika.
Svi pozitivni propisi Ustav Bosne i Hercegovine , Ustav entiteta Rs, međunarodni dokumenti, daju nam za pravo da imenujemo svoj jezik kako želimo samo nam to spriječavaju vlasti u ovom entitetu. Ovim nacrtom zakona želimo pokrenuti ukidanje diskriminacije sa mrtve tačke.
Ustav Bosne i Hercegovine je potpuno jasan po pitanju diskriminacije:
Član II Ljudska prava i osnovne slobode
1. Ljudska prava
Bosna i Hercegovina i oba entiteta će osigurati najviši nivo međunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda. U tu svrhu postoji Komisija za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu, kao što je predviđeno u Aneksu 6 Opšteg okvirnog sporazuma.
4. Nediskriminacija
Uživanje prava i sloboda, predviđenih u ovom članu ili u međunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovog Ustava, osigurano je svim licima u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kojem osnovu kao što je pol, rasa, boja, jezik, vjera, političko i drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status.
Član III Nadležnosti i odnosi između institucija Bosne i Hercegovine i entiteta
2. Pravni poredak i nadležnosti institucija
b) Entiteti i sve njihove administativne jedinice će se u potpunosti pridržavati ovog Ustava, kojim se stavljaju van snage zakonske odredbe Bosne i Hercegovine i ustavne i zakonske odredbe entiteta koje mu nisu saglasne, kao i odluka institucija Bosne i Hercegovine. Opšta načela međunarodnog prava su sastavni dio pravnog poretka Bosne i Hercegovine i entiteta.
Prilikom izrade ovog Nacrta zakona posebno smo uzeli u obzir:
- Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima prema kojem, između ostalog, etničke skupine ne mogu biti lišene prava da se služe svojim jezicima (član 27.).
- Europsku konvenciju o ljudskim pravima i osnovnim slobodama kojom se, između ostalog, osigurava pravo na jezik bez diskriminacije (član 14).
- Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima djeteta prema kojoj, između ostalog, države potpisnice se slažu da se obrazovanje djeteta usmjeri razvoju poštovanja prema djetetovom jeziku (član 29.) niti se smije uskratiti pravo djeteta da koristi svoj jezik (član 30.).
- Europsku povelju za regionalne jezike i jezike manjina (član 7).
U konačnici Ustav entiteta Rs je potpuno jasan i on pruža ustavni osnov za donošenje ovog zakona sadržan je u članu 10. Ustava Republike Srpske, prema kojem su građani Republike Srpske, između ostalog, ravnopravni u slobodama, pravima i dužnostima, jednaki su pred zakonom i uživaju istu pravnu zaštitu ljudskih prava i sloboda bez obzira na rasu, spol, jezik, nacionalnu pripadnost, vjeroispovijest, socijalno porijeklo, rođenje, obrazovanje, imovno stanje, političko i drugo uvjerenje, društveni položaj ili drugo lično svojstvo, u Amandmanu XXXII t. 5) na član 68. Ustava Republike Srpske, prema kojem Republika uređuje i obezbjeđuje ostvarivanje i zaštitu ljudskih prava i sloboda i u članu 70. stav 1. tačka 2. Ustava, prema kojem Narodna skupština donosi zakone, druge propise i opšte akte.
Imajući u vidu da je Dejtonski mirovni sporazum potpisan na bosanskom, srpskom i hrvatskom jeziku jasno je da su ova tri jezika ravnopravna u korištenju i upotrebi u Bosni i Hercegovini. U entitetu FBiH ustavom je definisano da su službeni jezici bosanski, srpski i hrvatski, da je statutom Brčko distrikta Bosne i Hercegovine također definisano da su službeni jezici bosanski, srpski i hrvatski normalno i logično da imamo identična rješenja i u entitetu Rs.
Istovremeno, ovim zakonom onemogućila bi se dosadašnja ponižavajuća i diskriminirajuća praksa budući da javna vlast u Republici Srpskoj u praksi "jezik srpskog naroda" naziva "srpski", dok isti takav pristup ne primjenjuje na Bošnjake jer "jezik bošnjačkog naroda" ne naziva "bosanskim".
Očekujemo da ćemo naići na političko razumijevanje i da će se ovaj zakon naći u što skorijoj proceduri i usvajanju u NSRs.
U nastavku pročitajte Nacrt zakona:
ZAKON
O SLUŽBENOJ UPOTREBI SLUŽBENIH JEZIKA
BOSNE I HERCEGOVINE U REPUBLICI SRPSKOJ
Banja Luka, oktobar 2023. godine
Nacrt
ZAKON
O SLUŽBENOJ UPOTREBI SLUŽBENIH JEZIKA
BOSNE I HERCEGOVINE U REPUBLICI SRPSKOJ
Predmet zakona
Član 1.
(1) Ovim zakonom uređuje se službena upotreba službenih jezika Bosne i Hercegovine u javnom životu Republike Srpske.
(2) Službeni jezici u Republici Srpskoj su bosanski jezik, srpski jezik, i hrvatski jezik (dalje: službeni jezici).
(3) Službena pisma su latinica i ćirilica.
Pojmovi
Član 2.
Službenim jezicima, u smislu ovog zakona, smatra se standardizirani tip jezika, kao sredstvo i opšte dobro nacionalne kulture konstitutivnih naroda i ostalih građana u Bosni i Hercegovini.
Obavezna upotreba službenih jezika
Član 3.
(1) Službeni jezici obavezno se upotrebljavaju u radu organa vlasti na svim nivoima u Republici Srpskoj kad vrše javna ovlašćenja, u radu javnih preduzeća i javnih službi, kao i u radu drugih organizacija kad to građani i druga lica u Republici Srspskoj zahtijevaju.
(2) U ustanovama i drugim oblicima organiziranja u oblasti obrazovanja (predškolsko, osnovno, srednje i visoko obrazovanje), obrazovno-vaspitni rad, izdavanje isprava, vođenje postupaka za ostvarivanje i zaštitu prava, dužnosti i odgovornosti građana kao i vođenje propisanih evidencija ostvaruje se ravnopravno na službenim jezicima.
(3) Službeni jezici, obavezno se upotrebljavaju i u radu i poslovanju, odnosno obavljanju djelatnosti:
1) privrednih društava i drugih oblika organiziranja koji posluju odnosno obavljaju djelatnost sa većinskim učešćem javnog kapitala;
2) privrednih društava i drugih oblika organiziranja u oblasti naučnoistraživačke djelatnosti, koji posluju, odnosno obavljaju djelatnost sa većinskim učešćem javnog kapitala;
3) profesionalnih i strukovnih udruženja koja predstavljaju svoju oblast na nacionalnom i međunarodnom nivou;
4) Javni medijski servisi i ustanove, u skladu sa zakonom kojim se uređuju javni medijski servisi i ovim zakonom.
(4) Obavezna upotreba službenih jezika od strane subjekata iz st. (1) – (3) ovog člana obuhvata i pravni promet i uključuje i ispisivanje poslovnog imena odnosno naziva, sjedišta, djelatnosti, naziva roba i usluga, uputstava za upotrebu, informacija o svojstvima robe i usluga, garancijskih uslova, ponuda, računa (faktura) i potvrda.
(5) Obavezna upotreba službenih jezika u smislu st. (1) – (4) ovog člana ne odnosi se na:
1) privatnu komunikaciju koja isključuje kontekst obavezne upotrebe jezika i pisma;
2) pisanje i upotrebu ličnih imena;
3) dvojezične publikacije, knjige i kompjuterske programe (osim njihovih opisa i uputstava);
4) prihvaćenu naučnu i tehničku terminologiju;
5) naučna i umjetnička djela;
6) naučnu i obrazovnu djelatnost škola na stranim jezicima, dvojezičkih škola, kurseva stranih jezika, u skladu sa posebnim propisima;
7) žigove i oznake geografskog porijekla.
Društvena briga o službenoj upotrebi službenih jezika
Član 4.
Društvena briga o zaštiti službenih jezika ogleda se naročito u:
1) promoviranju, očuvanju, njegovanju i obaveznoj primjeni norme standardnog bosanskog, srpskog i hrvatskog jezika,
2) podršci proučavanju i afirmaciji službenih jezika, pisanog naslijeđa i njegovoj zaštiti od prisvajanja i falsificiranja i
3) podršci zaštite i očuvanja službenih jezika u Republici Srpskoj.
Nadzor
Član 5.
Nadzor nad sprovođenjem odredaba ovog zakona vrši Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske.
Kaznene odredbe
Član 6.
(1) Novčanom kaznom od 500 do 5000 KM kazniće se za prekršaj pravno lice, ako postupa suprotno odredbama člana 3. ovog zakona.
(2) Za prekršaj iz stava (1) ovog člana kazniće se odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom od 1000 do 3000 KM.
Stupanje na snagu i početak primjene zakona
Član 7.
Ovaj zakon će se objaviti u "Službenom glasniku Republike Srpske", a stupa na snagu šest mjeseci od dana njegovog objavljivanja.
OBRAZLOŽENJE
NACRTA ZAKONA O SLUŽBENOJ UPOTREBI SLUŽBENIH JEZIKA
BOSNE I HERCEGOVINE U REPUBLICI SRPSKOJ
I USTAVNI OSNOV
Ustavni osnov za donošenje ovog zakona sadržan je u članu 10. Ustava Republike Srpske, prema kojem su građani Republike Srpske, između ostalog, ravnopravni u slobodama, pravima i dužnostima, jednaki su pred zakonom i uživaju istu pravnu zaštitu ljudskih prava i sloboda bez obzira na rasu, spol, jezik, nacionalnu pripadnost, vjeroispovijest, socijalno porijeklo, rođenje, obrazovanje, imovno stanje, političko i drugo uvjerenje, društveni položaj ili drugo lično svojstvo, u Amandmanu XXXII t. 5) na član 68. Ustava Republike Srpske, prema kojem Republika uređuje i obezbjeđuje ostvarivanje i zaštitu ljudskih prava i sloboda i u članu 70. stav 1. tačka 2. Ustava, prema kojem Narodna skupština donosi zakone, druge propise i opšte akte.
II USKLAĐENOST SA USTAVOM, PRAVNIM SISTEMOM I PRAVILIMA NORMATIVNOPRAVNE TEHNIKE
Obrađivač Nacrta smatra je da je ovaj zakon od interesa za javnost i da je Zakon usaglašen sa Ustavom, pravnim sistemom Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i Pravilima za izradu zakona i drugih propisa Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 24/14).
Obrađivač naročito ističe odredbe Člana II i III Ustava Bosne i Hercegovine:
Član II Ljudska prava i osnovne slobode
1. Ljudska prava
Bosna i Hercegovina i oba entiteta će osigurati najviši nivo međunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda. U tu svrhu postoji Komisija za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu, kao što je predviđeno u Aneksu 6 Opšteg okvirnog sporazuma.
4. Nediskriminacija
Uživanje prava i sloboda, predviđenih u ovom članu ili u međunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovog Ustava, osigurano je svim licima u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kojem osnovu kao što je pol, rasa, boja, jezik, vjera, političko i drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status.
Član III Nadležnosti i odnosi između institucija Bosne i Hercegovine i entiteta
2. Pravni poredak i nadležnosti institucija
b) Entiteti i sve njihove administativne jedinice će se u potpunosti pridržavati ovog Ustava, kojim se stavljaju van snage zakonske odredbe Bosne i Hercegovine i ustavne i zakonske odredbe entiteta koje mu nisu saglasne, kao i odluka institucija Bosne i Hercegovine. Opšta načela međunarodnog prava su sastavni dio pravnog poretka Bosne i Hercegovine i entiteta.
III USKLAĐENOST SA PRAVNIM PORETKOM EVROPSKE UNIJE
Predmetnim nacrtom nastoji se pružiti veća zaštita ljudskih prava i sloboda građanima Republike Srpske.
Prilikom izrade Nacrta Obrađivač je naročito uzeo u obzir:
- Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima prema kojem , između ostalog, etničke skupine ne mogu biti lišene prava da se služe svojim jezicima (član 27.).
- Europsku konvenciju o ljudskim pravima i osnovnim slobodama kojom se, između ostalog, osigurava pravo na jezik bez diskriminacije (član 14).
- Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima djeteta prema kojoj, između ostalog, države potpisnice se slažu da se obrazovanje djeteta usmjeri razvoju poštovanja prema djetetovom jeziku (član 29.) niti se smije uskratiti pravo djeteta da koristi svoj jezik (član 30.).
- Europsku povelju za regionalne jezike i jezike manjina (član 7).
IV RAZLOZI ZA DONOŠENJE ZAKONA
Jezik je jedno je od bitnih obilježja konstitutivnih naroda koje čini njegov identitet. To ustavno pravo proizilazi iz poštovanja načela ljudskog dostojanstva iz prve rečenice Preambule Ustava Bosne i Hercegovine. O kakvom bi ljudskom dostojanstvu bilo moguće uopšte govoriti ako se ne bi poštovala volja konstitutivnih naroda i ostalih da slobodno koriste i nazivaju svoj jezik.
Obrađivač Zakona je imao u vida činjenicu da je u Entitetu Federacija BiH službena upotreba službenih jezika konstitutivnih naroda kao i ime jezika konstitutivnih naroda propisano odredbom člana 6. Ustava Federacije BiH: (1) "Službeni jezici u Federaciji Bosne i Hercegovine: bosanski jezik, hrvatski jezik i srpski jezik", dok je u stavu (2) propisano: "Ostali jezici mogu se koristiti kao sredstvo komunikacije i nastave". Službeni jezici su prema prvobitnim odredbama Ustava Federacije BiH bili bosanski i hrvatski, međutim provedbom odluke o konstitutivnosti sva tri naroda u Federaciji Bosne i Hercegovine, Amandmanom XXIX propisano je da je i srpski jezik službeni jezik.
Također, Statut Brčko distrikta Bosne i Hercegovine u članu 6. (Pismo i jezik) definira: „Bosanski, hrvatski i srpski jezik, te latinično i ćirilično pismo su u ravnopravnoj uporabi za sve službene svrhe“.
Dakle, imajući u vidu Preambulu Ustava BiH i općeprihvaćeni stav da je jezik imovina naroda koji ga govori, te da njegovo ime treba odražavati želju što većeg broja ljudi koji ga govore kao i ustavno načelo slobode upotrebe svog jezika i slobode imenovanja svog jezika prema vlastitoj želji to je bilo potrebno pristupiti izradi ovog zakona. Donošenjem ovog zakona bit će uvaženo načelo ljudskog dostojanstva i izražena pripadnost konstitutivnim narodima i njihovoj nacionalnoj kulturi.
Istovremeno, ovim zakonom onemogućila bi se dosadašnja ponižavajuća i diskriminirajuća praksa budući da javna vlast u Republici Srpskoj u praksi "jezik srpskog naroda" naziva "srpski", dok isti takav pristup ne primjenjuje na Bošnjake jer "jezik bošnjačkog naroda" ne naziva "bosanskim".
V OBRAZLOŽENJE PREDLOŽENIH RJEŠENJA
Članom 1. Propisuje se službena upotreba službenih jezika Bosne i Hercegovinen u javnom životu Republike Srpske, te u stavu 2. definira tačan naziv svakog od službenih jezika kao: bosanski, srpski i hrvatski, a stavom 3. službena pisma latinica i ćirilica.
Neutralna odredba Ustava Republike Srpske ne određuje naziv jezika, već sadrži ustavno pravo konstitutivnih naroda da, kao i svi konstitutivni narodi i Ostali koji se tako ne izjašnjavaju, jezik kojim govore nazovu imenom kojim žele, što je u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine i svako suprotno postupanje u praksi vodilo bi kršenju Ustava Bosne i Hercegovine, ali i Ustava Republike Srpske.
Članom 2. definiran je pojam službenog jezika tako da se pod istim smatra standardizirani tip jezika, kao sredstvo i opšte dobro nacionalne kulture konstitutivnih naroda i ostalih građana u Bosni i Hercegovini.
Članom 3. uređena je obavezna upotreba službenih jezika u Republici Srpskoj tako da se službeni jezici obavezno upotrebljavaju u radu organa vlasti na svim nivoima u Republici Srpskoj kad vrše javna ovlašćenja, u radu javnih preduzeća i javnih službi, kao i u radu drugih organizacija kad to građani i druga lica u Republici Srspskoj zahtijevaju.
Nadalje u ustanovama i drugim oblicima organiziranja u oblasti obrazovanja (predškolsko, osnovno, srednje i visoko obrazovanje), obrazovno-vaspitni rad, izdavanje isprava, vođenje postupaka i propisanih evidencija ostvaruje se ravnopravno na službenim jezicima.
Službeni jezici, obavezno se upotrebljava i u radu i poslovanju, odnosno obavljanju djelatnosti:
1) privrednih društava i drugih oblika organiziranja koji posluju odnosno obavljaju djelatnost sa većinskim učešćem javnog kapitala;
2) privrednih društava i drugih oblika organiziranja u oblasti naučnoistraživačke djelatnosti, koji posluju odnosno obavljaju djelatnost sa većinskim učešćem javnog kapitala;
3) profesionalnih i strukovnih udruženja koja predstavljaju svoju oblast na nacionalnom i međunarodnom nivou;
4) Javni medijski servisi i ustanove, u skladu sa zakonom kojim se uređuju javni medijski servisi i ovim zakonom.
Obavezna upotreba službenih jezika od strane navedenih subjekata obuhvata i pravni promet i uključuje i ispisivanje poslovnog imena odnosno naziva, sjedišta, djelatnosti, naziva roba i usluga, uputstava za upotrebu, informacija o svojstvima robe i usluga, garancijskih uslova, ponuda, računa (faktura) i potvrda.
Ovom odredbom obavezna upotreba službenih jezika odnosi se i na:
1) privatnu komunikaciju koja isključuje kontekst obavezne upotrebe jezika i pisma;
2) pisanje i upotrebu ličnih imena;
3) dvojezične publikacije, knjige i kompjuterske programe (osim njihovih opisa i uputstava);
4) prihvaćenu naučnu i tehničku terminologiju;
5) naučna i umjetnička djela;
6) naučnu i obrazovnu djelatnost škola na stranim jezicima, dvojezičkih škola, kurseva stranih jezika, u skladu sa posebnim propisima;
7) žigove i oznake geografskog porijekla.
Članom 4. uređena je društvena briga o zaštiti službenih jezika, te u čemu se naročito ona ogleda.
Tako je predviđeno očuvanje, njegovanje i obavezna primjena standardnog bosanskog, srpskog i hrvatskog jezika, podrška proučavanju i afirmaciji službenih jezika, pisanog naslijeđa i njegovoj zaštiti od prisvajanja i falsificiranja.
Istom odredbom predviđena je podrška zaštiti i očuvanju službenih jezika u zemlji i inostranstvu.
Članom 5. Predviđeno je da će nadzor nad provođenjem Zakona vršiti Ministarstvo prosvjete i kulture.
Članom 6. uređene su kaznene odredbe tako da se novčanom kaznom od 500 do 5000 konvertibilnih maraka kažnnjava za prekršaj pravno lice, ako postupa suprotno odredbama člana 3. ovog zakona, a za isti prekršaqj kazniće se odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom od 1000 do 3000 konvertibilnih maraka.
Članom 7. Predviđeno je stupanje na snagu ovog Zakona šest mjeseci od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srpske".
VII FINANSIJSKA SREDSTVA I EKONOMSKA OPRAVDANOST DONOŠENJA ZAKONA
Za sprovođenje ovog zakona nisu potrebna dodatna finansijska sredstva.
